Ovo bi mogao biti početak jedne čudne priče
-Imam tu maštariju u kojoj ona nastupa uživo u tramvaju, ne znam, možda u sedamnaestici ili tako nešto… Uglavnom, kao najavljivačica postaja. Kužiš? Kao ona Karmela s televizije što je prije bila, govori koja je sljedeća tramvajska stanica i to, ali uživo. I to je doživljaj, ne. Bili su plakati po gradu kao da je neki koncert i sve. Možda je to i…-
Ona samo sjedi tamo nasuprot. To zvuči kao da je možda i daleko, ali vrlo je blizu, vrlo blizu. Ruku položenih na stol, kao da ih sunča na njegovoj prisutnosti, šuti. Ne gleda direktno u njega, što ima smisla, pogotovo ako se uzme u obzir ovo sa suncem, ali kao da želi za njim posegnuti i to je dobro, čini mu da je to dosta, dosta…
-Dobro, nema veze. A ono, kao, ‘Od Borongaja do Prečka…’-
-Do Prečkog, misliš–
Sad je okrenula dlanove prema gore i spojila ruke od lakta duž podlaktica, kao da se proteže iz dosade i kao da mu pruža zapešća da je veže, ako želi.
-I atmosfera je neka kao u onom filmu koji je meni super; mračni bar, zadimljeni, i ona ima mucastu plavu haljinu i onakav starinski radijski mikrofon s onim prorezima, znaš na kaj mislim?-
-Isabella Rosselinni u Plavom baršunu…-
-E, e!-
- Ali nije ti bilo plave haljine. To si zamislio zbog naziva filma, brijem-
Digla je pogled s resica na nadstolnjaku koje je gladila u njegovom smjeru dok se, rasprostrta po stolu, pravila srednje nezainteresirana.
-Kaj fakat?-
-Fakat-
-Dobro, ali ona sad ima plavu haljinu-
-Ok, ima-
Ona se smiješi.
-I baršunasta je!-
-Budalo!-
I već ga napola voli, šarmantnog, jednog…
-Pa i pretvara se malo iz one s televizije u tu ženu s posla i natrag, i onda u ovu iz filma koja pjeva, samo kaj ona govori koja je sljedeća stanica. Znaš, k’o kad sanjaš pa si odjednom netko drugi, ali to si ti i ideš dalje k’o da niš nije bilo, svi se ponašaju normalno. Mislim, normalno… Ne sjećam se da mi se ikad dogodilo da netko počne vrištati od straha zato što me vidio kako se ‘pretvaram’ u svoje drugo ‘ja’ u snu… Ili samo vrištati da privuče pažnju drugima. Kužiš, sigurno bi se našao bar neki frajer koji bi me pokušavao pofotkati ili snimit da to posta ne net ili proda novinama, a fakat se ne sjećam da sam ikad sanjao tako nešto. Dobro, mislim… Možda ih samo boli briga, možda je to normalno tamo kod njih, u snovima. Ali, ono, nitko ne mrda. K’o da si i prije bio taj isti ti u kojeg si se sad pretvorio, ne-
-Ok, žena ima plavu haljinu. Dalje…-
-Errr… Je tebi dobro?-
-Super sam, frajeru, Koji kurac je bio sa ženom?-
Uzbunio ju je, ali sad bar opet gleda u njega. Što je dobro jer mu se učinilo da joj pogled luta u generalnom smjeru visećeg kutnog stalka za cvijeće koji je njegova mama pretvorila u oltarić tapeciran jeftinim tabletićima i pretrpan plastičnim i keramičkim suvenirima iz popularnih marijanskih svetišta. Kultni stalak… Jebeno, to mora zapamtiti za kasnije.
-Uglavnom, ja sam tamo i, ono, uzbuđen sam, jako. Kužiš, ja sam onaj frajer koji ima sve njene originalne albume i poster iz OK-a doma i sad je odjednom ona tu, ispred mene. A ta haljina ima veliki izrez na leđima i ona stoji tako da se vidi, kužiš, poluokrenuta. Kak’ da to kažem… Uglavnom, glavu nakrivi preko ramena, ne, ona crna kosa joj pada po leđima i ja praktički osjećam na svojoj koži kako nju njeni pramenovi škakljaju. Baš osjećam to kaj mislim da ona tad osjeća i stresem se k’o da me struja prošla-
Ona zatvori oči dok joj vršcima prstiju klizi niz otvoreni dlan. Ovo je prelako.
-E, da. Ali to je malo onaj stari tramvaj jer mi se bolje paše, zbog ambijenta, a malo je onaj novi, ali još širi, valjda zato da više njenih obožavatelja stane unutra, ha, ha! I jasno, svi puše, a slobodnom rukom ili drže času konjaka ili stežu oko pasa butru koja im sjedi u krilu. Vani se mrači i svjetlo treperi, k’o ono na filmu kad nekaj nije u redu sa strujom, drito prije nek će manijak upast i izbost neke žene. Ja ne znam za sebe, k’o da mi, jebote, bataljun mrava prolazi tijelom i svaki odred nosi veliko guščje pero koje me, svako toliko, dotakne kao britva kad im malo popusti hvat. -
-Uhum-
Nešto je čudno s njenim obrvama.
-Tako da, fakat su mi jebene te s velikim crnim kovrčama, e-
-Ja sam prije imala crnu kosu-
- Jesi? A da, fakat… Vidio sam neke slike na fejsu. Bila si lijepa prije-
- Jebi se-
